U blizini
Okolica nudi pregršt mogućnosti i za aktivan odmor: pješačke ture i šetnje šumom, branje gljiva i šumskih plodova, biciklizam.
U blizi se nalazi i poznati grad Varaždinske Toplice, poznat po najstarijim termalnim toplicama u Hrvatskoj koje u svom središtu čuvaju i jedan od najznačajnijih kontinentalnih arheoloških kompleksa, iskopine rimskog termalnog kupališta koje je puna četiri stoljeća služilo svojoj svrsi. Ukoliko se želite osvježiti u prirodnoj ljekovitoj vodi, svakako posjetite terme Toplice.
Susjedna pak općina Kneginec, udaljena 10-tak minuta voženje autom, poznata je po mnogim starim vinogradskim kurijama kao i mnogobrojnoj bogatoj gastronomskoj ponudi. Probudite avanturistu u sebi i otkrijte mnogobrojne ljepote i skrivene lokalitete našega kraja. Vaš domaćin pomoći će Vam u odabiru.
„GOMILA“, Jalžabet (2 km)
Impozantan grobni humak, dužine 65 i visine 8 metara, iz razdoblja starijeg željeznog doba, točnije iz prve polovice 6. st. prije Krista. Radi se o jednom od najvećih grobnih humaka u Europi. No, on je samo najistaknutiji dio izuzetno značajnog halštatskog lokaliteta koji obuhvaća nekropolu s istočne strane potoka Bistričak i iznimno dobro sačuvano halštatsko naselje zapadno od Bistričaka na lokalitetu Carev Jarek. Lokalitet pripada istočnohalštatskoj kulturnoj grupi Martijanec – Kaptol.
Godine 2017. ustanovljeno je da je Gomila opljačkana i teško oštećena. Kako bi se spriječila daljnja devastacija ovog dragocjenog arheološkog lokaliteta, provedena su arheološka istraživanja. Gomila je otvorena u širini od 30 i dužini 40 metara. Na dnu Gomile otkrivena je kvadratna grobna komore veličine 12 x 12 metara, koja se nalazila na platou od kamena promjera oko 30 metara ograđenim suhozidnim vijencem od velikih kamenih ploča. Unutrašnjost grobne komore bila je popločena pažljivo sječenim pločama pješčenjaka i pokrivena drvenom oplatom. U komori je pronađen debeo sloj spaljenih kostiju. Radi se o kostima većeg broja žrtvovanih životinja, ali i ljudskim kostima preminule osobe sa samog vrha halštatskog društva ove regije. Osim toga, pronađen je i dio grobnih priloga, dijelovi opreme ratnika, fragmenti keramike, ali i nakita od jantara i zlata. No, vrlo je vjerojatno da je to samo manji dio grobnih priloga, jer je grob opljačkan. Što se stvarno nalazilo u njemu vjerojatno nikada nećemo saznati.
DVORAC SOMOGY – BEDEKOVIĆ, JALŽABET (1,5 km)
Dvorac je barokna građevina iz sredine 18. stoljeća. Oblik dvorca pokazuje kasnorenesansnu tradiciju oblikovanja plemićkih palača zatvorenog četverokrilnog tlocrta s unutarnjim dvorištem, koje je okruženo arkadnim hodnicima.
Najljepši arhitektonski element dvorca je barokni kameni portal na glavnom, sjevernom pročelju. Komponiran je od fino klesanog zaobljenog dovratnika smještenog unutar gotovo kvadratnog okvira nad kojim je iznad vodoravne grede smještena po jedna šišarica sa svake strane, dok je u sredini barokna kartuša s kronogramom prema kojem je dvor sagrađen 1744. godine. U dvorcu je rođen Koloman Bedeković, hrvatski ban 1871.-1872. g., te prvi ministar za Hrvatsku u zajedničkoj ugarsko-hrvatskoj vladi formiranoj nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine.
U perivoju dvorca nalazi se i zaštićena platana, čija je starost procijenjena na više od 400 godina, a budući da je mnogo starija od današnjeg dvorca, možda je stajala uz nekadašnji „castrum Suhodol“, kojeg spominju pisani izvori u 16. stoljeću.
ŽUPNA CRKVA SVETE ELIZABETE UGARSKE, JALŽABET (1,5 km)
Iako se župa Svete Elizabete spominje u najstarijem popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334.g., današnja župna crkva potječe iz sredine 18. stoljeća. Baroknu crkvu su dali podići supružnici Helena Rozalija Somogy i Baltazar Bedeković, vlasnici jalžabetskog plemićkog dobra i patroni župe. Crkva je jednobrodna građevina s malo istaknutim bočnim kapelama i četvrtastim svetištem. Iznad glavnog pročelja nalazi se dvokatni toranj s lukovičastim krovom. U niši s pročelne strane tornja smješten je kameni kip Svete Elizabete Ugarske, koja daruje prosjake. Glavni oltar posvećen je Svetoj Elizabeti i arhitektonski je oblikovan. U središnjoj niši glavnog oltara nalazi se kip Svete Elizabeta Ugarske, a bočno su smješteni s jedne strane kipovi Svetog Ladislava i Svete Katarine, a s druge srane Svete Barbare i Svetog Emerika.
Bočni oltari posvećeni su Svetom Lovri i Svetom Roku (desno), te Svetom Antunu Padovanskom i Svetoj Jeleni (lijevo). Posebno je zanimljiva središnja slika na oltaru Svete Jelene Križarice, koja je prikazana u velikaškoj nošnji 18. stoljeća. Pretpostavlja se da je na slici zapravo naslikana Helena Rozalija Somogy.
U crkvi se ljepotom izrade ističe i bogato ukrašena barokna propovjedaonica iz druge polovice 18. stoljeća.
CRKVA SVETOG KLEMENTA, KELEMEN (2,4 km)
Crkva je srednjovjekovna barokizirana građevina s ravno završenim svetištem i snažnim četvrtastim tornjem obrambenog značaja, koji se naslanja na zapadno pročelje crkve. Od srednjovjekovnih graditeljskih elemenata na crkvi su očuvana dva gotička prozora na istočnom zidu svetišta i romanički prozor na južnom pročelju. Glavni oltar u crkvi posvećen je Svetom Klementu, dok su bočni oltari posvećeni Svetoj Rozaliji i Sveta Tri Kralja. U središtu glavnog oltara je uljana slika na platnu s prikazom pape Svetog Klementa.
Zavjetna slika na sjevernom zidu crkve prikazuje izgled mjesta 1810. godine.
CRKVA SVETOG JAKOBA, JAKOPOVEC (4,8 km)
Današnja crkva sagrađena je na osnovama srednjovjekovne crkve u prvoj polovici 19. stoljeća. Radi se o jednobrodnoj građevini pravokutnog tlocrta s nižom i užom, polukružno završenom apsidom i dvokatnim tornjem iznad glavnog, zapadnog pročelja. Posebnu vrijednost ove crkvice predstavlja činjenica da je cjelokupna unutrašnjost zidova i svodova ukrašena žbukorezom varaždinskog slikara Julije Merlića iz 1949. godine. U ovoj rijetkoj tehnici slikar je prikazao vegetabilne motive, motive anđela i anđeoskih glavica. Anđeli su prikazani kao žene obučene u rubaču ukrašenu čipkom, a imaju i lajbec ukrašen cvjetnim uzorkom i pojas, te kao nakit đunđ oko vrata.
KULA ANDRIJE II., GORNJI KNEGINEC (7,9 km)
U Gornjem Knegincu, neposredno uz župnu crkvu, nalazi se okrugla kula u kojoj je, prema predaji, bio poč. 13.st. zatočen slavonski herceg, a od 1204.g. i ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. Može se pretpostaviti, da je današnja kneginečka kula jedini preostali dio utvrde koji se nalazio na mjestu današnje crkve i župnog dvora. Kula kao dio utvrde zasigurno je, što potvrđuje i zapis o Andrijinom utamničenju, postojala već na samom početku 13. stoljeća. Pretpostavlja se da je kneginečka utvrda pripadala četverougaonom konceptu kaštela. No, čini se da je već u vrijeme turske opasnosti, od utvrđenog grada ostala tek kula, koja postoji i danas. U prilog tome govori zapis vizitatora kneginečke crkve iz 1646.g. o tome kako je u vrijeme turske najezde nad crkvom bila stražarnica.
DVORAC BATTHYANY, LUDBREG (13 km)
Barokni dvorac nastao je obnovom i transformacijom starog ludbreškog burga sredinom 18. stoljeća. Radi se o velebnoj zgradi četverokrilnog tlocrta izgrađenoj na četiri etaže. U novi, barokni dvorac uklopljena je i stara kapela, koja je mjesto hodočašća i štovanja Predragocjene Krvi Isusove. Kupola i zidovi kapelice ukrašene su kvalitetnim freskama. One u kupoli rad su nepoznatog majstora iz prvog desetljeća 18.st., dok su kvalitetnije freske u brodu kapelice rad Michaela Pecka iz 1753. godine.
Uz dvorac su na južnoj strani podignute dvije gospodarske zgrade u kojima su smještene vlastelinske žitnica, kolarnica i konjušnica. U prizemlju zapadne zgrade nalazio se i stan gradskog suca s prostorijom ukrašenom kvalitetnim zidnim oslikom.
U povijesnom prostoru kapelice svetog Križa dostupan je za razgled „Stalni postav sakralne umjetnosti“, koji predstavlja sakralne eksponate prikupljene iz župa Ludbreg, Donji Marijanec, Sveti Đurđ i Veliki Bukovec.
ŽUPNA CRKVA SV. TROJSTVA, LUDBREG (13 km)
Župna crkva Sv. Trojstva trobrodna je građevina koja današnji izgled najvećim dijelom dobiva sredinom i u drugoj polovici 17. stoljeća. Štovanje Predragocjene Krvi Isusove i pretvaranje Ludbrega u proštenište nametnulo je potrebu za proširenjem postojeće jednobrodne crkve te će dogradnjom dviju bočnih lađa, župna crkva Sv. Trojstva postati trobrodna, što je izuzetno rijetko na području sjeverozapadne Hrvatske.
Od crkvenog inventara u župnoj je crkvi do danas očuvana barokna propovjedaonica izvedena sredinom 18. stoljeća. Propovjedaonica je ukrašena reljefnim prikazima starozavjetnih tema.
Zidovi i svodovi crkve ukrašeni su velikim fresco ciklusom koji je 1940.g. izveo Mirko Rački. Zidne su slike vezane uz legendu Čudesne Presvete Krvi Isusove, a ovaj se rad ubraja među najvažnije radove modernog sakralnog slikarstva u sjevernoj Hrvatskoj .
Godine 1779. oko crkve je izgrađen reprezetativni cinktor koji zatvara prostor na kojem se okupljaju hodočasnici.
ARHEOLOŠKI PARK IOVIA, LUDBREG (13 km)
U antici će upravo na mjestu današnjeg Ludbrega Rimljani najprije podići vojnu utvrdu, koja će vrlo brzo prerasti u civilno urbano središte Iovia-Botivo. Počeci antičkog naselja datiraju se u I. stoljeće, a značajniji uspon Iovia će doživjeti krajem I. i u II. stoljeću, točnije u vrijeme careva Trajana i Hadrijana. Tada su izgrađeni obrambeni zidovi unutar kojih se zatim razvija antičko naselje sa stambenom zonom i javnim sadržajima od kojih se posebno ističe veliki termalni kompleks s tri bazena. Nakon što je stradala u vrijeme markomanskih ratova (166.-180.g.) Iovia će biti djelomično obnovljena, a najveći uspon dosiže u IV.st. kada je provedena temeljita urbanizacija. U ovom je razdoblju formirano i predgrađe tj. dio naselja izvan obrambenih zidina. U drugoj polovici IV.st. Iovia je vjerojatno i središte biskupa, budući da se u to vrijeme spominje biskup Amantinus iz Iovie.
Na istraženom dijelu antičkog grada Iovio-Botivo otvoren je Arheološki park u kojem kroz brojne eksponate i korištenjem multimedijskih tehnologija posjetitelji mogu doživjeti način života na ovim prostorima u rimsko doba.
RIMSKI KOMPLEKS AQUAE LASAE, VARAŽDINSKE TOPLICE (10 km)
Rimsko naselje nastaje između 1. i 4. st.n.e., a sastoji se od dvaju urbanističkih cjelina. Na gornjem platou, gdje se nalazilo najjače termalno vrelo, nastalo je reprezentativno rimsko kupalište. Kako je liječenje vezano uz kult, to je na istom platou podignut i forum s nimfejom i hramovima posvećenim Kapitolinskoj trijadi – Jupiteru (središnji), Junoni (istočni) i Minervi (zapadni). U Minervinom hramu otkrivena je monumentalna statua božice Minerve i njezin postament s natpisom. U natpisu se spominje da je spomenik Minervi podigao Moderatus, a pridodaje joj i atribut „Medica“ (ljekarica). Ovaj je dio antičkog naselja imao javni i reprezentativni karakter.
U južnom nizinskom dijelu naselja bili su smješteni trgovački sajmišni objekti, dok su na terasastim padinama smješteni stambeni objekti s okućnicama.
DVORAC TRAKOŠĆAN (49 km)
Počeci gradnje dvorca sežu u 13.st., a tijekom proteklih 8 stoljeća doživio je brojne dogradnje i preinake, te promijenio brojne vlasnike. Najdublji pečat na Trakošćanu ostavlja znamenita hrvatska plemićka obitelj Draškovića u čijem je posjedu gotovo 4 stoljeća (od druge polovice 16. do sredine 20.st.). Grof Juraj VI. Drašković obnavlja dvorac u 19. stoljeću u neogotičkom stilu, pri čemu je naglašen fortifikacijski karakter dvorca. Nad cijelim objektom se uzdiže kvadratna branič-kula, dok su na jugozapadu dvije masivne cilindrične kule. Na sjeverozapadnom pročelju prigrađen je ulazni prostor s visokim zidnim plaštom i neogotičkim ulazom s pomičnim mostom. Umjesto nekadašnjih malih prozora u dvorac su ugrađeni i veliki neogotički prozori s obojenim staklom. Svi obrambeni dijelovi dvorca završavaju zupčastim kruništem s terasama.
Uz dvorac se oblikuje perivoj, uređuje se spiralni put do dvorca, a napravljeno je i jezero.
Od 1954.g. dvorac je uređen kao ambijetalni muzej s očuvanim inventarom iz razdoblja 15. do 19. stoljeća.
Na uzvisini ispod dvorca nalazi se i dvorska kapela posvećena Sv. Ivanu. Ova je kapela podignuta vjerojatno u 17.st., a obnovljena je istovremeno s dvorcem u duhu neogotike.
DVORAC I ARBORETUM OPEKA, MARČAN (31 km)
Dvorac Opeka sagrađen je u nekoliko faza, počevši od 1674.g. kada jezgru dvorca gradi Nikola III. Keglević, o čemu svjedoči i zapis na kamenoj gredi iznad ulaza u dvorac. Glavnina dvorca potječe upravo iz druge polovice 17. stoljeća.
Godine 1857. dvorac ženidbenim vezama dolazi u u vlasništvo obitelji Bombelles, koja je porijeklom iz Francuske. Tada dolazi do dogradnje i cjelovite obnove dvorca u duhu historicizma, a proveden je kompletan redizajn interijera.
Uz dvorac se na površini od 52 hektara prostire perivoj, kojeg podižu upravo Bombellesi. Perivoj je danas jedinstveni primjer vrtne arhitekture u kontinentalnoj Hrvatskoj, a u njemu su zastupljene najrazličitije vrste biljnog svijeta iz svih krajeva sjeverne hemisfere.
